O kako samo voli smrt
One što žive u noćnim zakutcima
Uplašene od života
Što od nje bježe
O kako samo voli smrt
One što samo vedro žive
Koji koračaju mirnim korakom
One za koje ne postoji sutra
O kako samo voli smrt
Ljubavnike, kurve i čistunce
One koji žive od uzdaha
I uzdahu se vraćaju, uzdahu se nadaju
O kako samo voli smrt
One prekaljene žrtve Ljubavi
Koji hodaju spokojno u sumracima
Koji su predali svoje duše svijetu
I u njemu ispunili sebe
5 Comments
Leave a Reply
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.
Kad bi se i voljeni potrudili da prihvate malo i te ljubavi, lakse bi se i zivot odzivio.
Teško je prihvatit ono od čega svi instinktivno bježimo… Ali nije nemoguće.
Mislim da u skladu s prolaskom vremena se stice svjesnost o neminovnosti kraja, i da je smrt dio zivota. Jednostavno.
Posmatram neke starije osobe koje opusteno i bez otpora zive od trenutka do trenutka, od dana do dana, emotivno zrelo.
A neke zive u stalnom grcu i otporu, tako jadno, gubeci iz vida zivot koji trenutno odzivljavaju.
Instinkt se prilagodjava krajnjoj fazi, ukoliko mu to dopustimo.
Izvini emsal što kasno komentarišem, rijetko ulazim na ovaj blog. Mislim da općenito važi za ljude da neki žive opušteno iz trenutka u trenutak dok su neki u stalnom otporu. Pod starost to se možda intenzivira. Ipak, ti si starija od mene pa bolje znaš kako ti procesi idu s godinama. Dobro si rekla ovo na kraju, da se instinkt prilagođava zadnjoj fazi, ako mu to dopustimo.
A jest u pravu si Emsal. Uz život ide smrt. Treba što jednostavnije živjeti i ne zamarati se glupostima.