Vjerovatno smo svi čuli za termin “woke ideologija” ili “woke kultura” i slično. To je termin koji obuhvaća širok spektar pojava, mahom društvenih manjina koje su na margini društva i žele da se i njihov glas čuje. Woke pokret je počeo kao otpor rasizmu u Americi ali se proširio i sada se odnosi na cijeli niz subkultura. Tako se woke kultura bori za ravnopravnost homoseksualaca, transseksualaca i žena, sa ostalim članovima društva.

Ja se sa woke kulturom uvelike slažem, međutim, mislim da ima nekih pretjerivanja. Nedavno sam naišao na video u kojem lik govori kako se njegovo četverogodišnje dijete izjašnjava kao nebinarna osoba. Četverogodišnje dijete! Dijete tih godina nema ideju o konceptu spola i roda, a kamoli da se može izjašnjavat kao nešto. Po meni je opterećujuće i zbunjujuće mlade prije puberteta suočavat sa pitanjima rodnog identiteta i mislim da bi se s tim trebalo susretati tek u srednjoj školi. Također, nisam za operacije promjene spola prije punoljetnosti. Ne radi se samo o tome da je ovo pitanje zbunjujuće za mlade pa ih može odvesti u fatalne greške, da si unakaze spolne organe, nego postoji i određen procenat ljudi kod kojih se rodni identitet zasnovan na rodu suprotnom od njihovog biološkog spola, u kasnijim godinama izjednači sa spolnim, drugim riječima, kod tih ljudi dođe do poistovjećivanja spolnog i rodnog identiteta iako je prethodno situacija jedno vrijeme bila suprotna.

Druga stvar je nazivanje roditelja. Prijedlozi poput onih da se roditelji nazivaju kao: “roditelj 1 i roditelj 2” su mi apsurdni. Da se razumijemo, podržavam i homoseksualne i transrodne i nebinarne osobe u pravu da usvoje djecu, ali ovakvo pretjerivanje u političkoj korektnosti je potpuno suvišno. Neka se roditelji jednostavno zovu kako i jesu: “majka i otac”, “otac i otac”, “majka i majka” i “majka i nebinarni roditelj” ili “otac i nebinarni roditelj”. Također, šta smatram problematičnim je tendencija da transrodne žene idu u istu školsku svlačionicu kao i strejt žene. Strejt žene to uznemiruje i koliko god transrodne žene željele ići s njima u svlačionicu, nema logike da se kompletna većina prilagođava njihovim željama. Neka idu u svlačionicu sa muškarcima ili nek se napravi svlačionica za transrodne i nebinarne osobe. Također mislim da je suvišno odjevanje muškaraca u žensku odjeću u školi i obratno. Problem rodnog identiteta kod mlađih ljudi može biti i previše kruto određena definicija roda. Ako se od muškaraca očekuje agresivnost i grubost, prirodno je da će nježniji muškarci više naginjati ženama i u vlastitom neznanju za drugačije opcije, i sami željeti biti žena. Ja znam muškarca koji je kao dijete htio biti žena a sada to više ne želi.

Međutim, moram naglasiti da woke kultura, iako treba imati granice, može i treba imati uticaj na primitivno stanje ljudi na našim prostorima, koji su odreda homofobi, transfobi i slično. Sestra mi je učiteljica u Dubrovniku, i sa učenicima osmog razreda je imala lekciju o holokaustu. Na tom času su joj djeca rekla da oni ne bi više ubijali Židove, nego bi ubijali gejeve! I onda kako da se čovjek ne zapita od kud ta mržnja? Od kuće, ni odakle drugo. Bilo kako bilo, ja sam protiv nametanja političke korektnosti na ovo pitanje, ona samo može pogoršati stvari. Mislim da nam treba tolerancija za sva mišljenja, i za one koji podržavaju woke kulturu u svim njenim aspektima, kao i za one koji misle da je homoseksualnost i transrodnost bolest. Protiv sam osude bilo koga od njih, iako, jasno je gdje moja opredijeljenost leži. Vjerovatno će s vremenom doći do normalizacije ovih pojava, woke kultura će biti u granicama normalnosti, a s novim generacijama će homofoba i transfoba nestati.