0 komentara 8

Perspektiva

Možda je došlo vrime da se pomirin sa nekin stvarima… Zadnjih dana me okupira pitanje moje perspektive u životu, s obziron da iman nistagmus koji mi poprilično uvjetuje kako mogu živit… Znan da triban bit zahvalan što mi je stanje s nistagmuson neusporedivo, al baš neusporedivo bolje nego je bilo, ali i dalje me poprilično limitira. Iritiraju me jaka svjetla, pa odlasci na koncerte npr nisu opcija, al to mi je još najmanji problem. Najveći problem je što, kako mi sad izgleda, mogu zaboravit na život u velikim gradovima (pod velikim smatram i veličinu Sarajeva), jer izloženost svjetlima je prevelika, te ako bi i moga živit u nekom većem mistu, možda bi taj život bija mučenje, pa ne bi vridilo truda. I u kafićima mi znaju zasmetat svitla, pa se moran namiještat i tako to. Još uz to, problem su putovanja jer nikad ne znan tu di dođen kako će bit sa svitlima, kako će bit u busu, vlaku il avionu i tako to. Pokušavan se pomirit s tim da je to tako i da pronađem neki smisao u životu uz sva ta ograničenja. Bilo bi lakše da cili život nisan ima sliku svog života kao intenzivan život u nekom velikom gradu, uz dosta putovanja. Želija san bit neka vrsta predavača i pisac, što se baš ne uklapa u život u manjem mistu. Al prioriteti se mogu i nekad i moraju minjat. Svakako iman trenutno većih prioriteta u životu od karijere, pa ovo pitanje mogu ostavit po strani, za sad. Uz ovo, muči me i eventualna preuranjena ejakulacija, zbog koje možda ne bi moga bit dobar u seksu što me poprilično frustrira a i utiče na samopouzdanje. Prije san bija zanešen idejama poput te da mogu sam sebe izličit i slično, al sad ne znan koliko virujen u to. Padalo mi je na pamet i probat Ayahuascu s namjeron da se izličin, ali sumnjan da će se to desit. Mada, uvidija san da je nistagmus kod mene psihospmatske prirode, al opet pitanje je koliko ga mogu razriješit, il će mi bit doživotni suputnik. Čovik je uspješan koliko je i prilagodljiv, a život od mene zahtijeva popriličnu fleksibilnost. Ne znam, trenutno sam u nekoj maloj crnoj rupi sam sa sobom i neman neku ideju kako iz nje izać… Valjda će vrime svoje odradit, to jest ja ću odradit šta triban kroz vrime koje dolazi. Hvala što ste pročitali, ako jeste, i evo vam ovaj dragulj na kraju:

8 Comments

  1. crystalmeth

    Mirenje, prifatanje stvari kakve jesu, je valjda i prvi korak ka nečemu novom. Ovo i sam moram da praktikujem s obzirom da sam trenutno u grupi ljidi koji zbog manjka zdravlja trenutno ne rade. Al sa darovima koje imamo svašta možemo 💪 samo naprijed bruda.

  2. rikica51

    Fokusiranje na sadašnjost i na korake koje možemo poduzeti sada kako bismo poboljšali svoj život ključno je za postizanje sreće i ispunjenja. Budućnost je nepredvidljiva, ali ono što možemo kontrolirati je naše djelovanje i stav prema sadašnjim okolnostima.

    Pronalaženje zadovoljstva u malim stvarima može biti izuzetno moćan alat za suočavanje s izazovima i poboljšanje mentalnog blagostanja. To može uključivati ​​jednostavne stvari poput uživanja u šetnji prirodom, razgovora s prijateljem, čitanja omiljene knjige ili slušanja glazbe koja nas raduje.

    Važno je biti svjestan trenutka i cijeniti male radosti koje nam život pruža, čak i ako se suočavamo s teškoćama. Pronalaženje sreće u sadašnjosti može nam pomoći da izgradimo otpornost i osjećaj unutarnjeg mira koji nam može pomoći u suočavanju s budućim izazovima.

    Zato je važno pridavati važnost sadašnjosti i raditi na tome da svaki trenutak bude što kvalitetniji, bez obzira na okolnosti koje nas okružuju.
    Želim vam sve najbolje.

  3. Pročitali smo i saosjećamo sa tobom.
    Topla šaka u toploj šaci, dodir dok pričaš ono što ti leži na srcu, a mi slušamo; ponekad je to najbolje što možemo jedni drugima dati.
    A ti imaš i vremena, aBd, jako puno vremena. Niko od nas ne zna kako će to sve na kraju da se raspetlja♥️

Leave a Reply