0 komentara 20

Rješavanje simptoma

Društvo u kojem živimo je općenito nastrojeno tako da tretira simptome a ne uzroke. Recimo jedna loša stvar: tračanje. Često ćemo čuti da se treba suzdržavati od tračanja i slično, ali niko ne ulazi u uzroke zbog kojih osoba pronalazi satisfakciju u tračanju, koji su uzroci njene nesreće zbog koje utjehu pronalazi u pričanju o tuđim životima. Tračanje je banalan primjer, općenito, društvu fali mudrosti. Nas se uči da se suzdržavamo od loših sklonosti, ali rijetko kada ćemo čuti da se priča o uzrocima tih sklonosti, o njihovom korijenu. Kad bi stvar riješili u korijenu, suzdržavanje bi bilo suvišno, jer ne bi više bilo problematičnih sklonosti. Isto je sa kampanjama tipa: ” recimo ne drogi “, koje se isto oslanjaju na suzdržavanje a ne na rješavanje razloga zbog kojih neko uopće krene u drogu i drogira se. Na kraju, suzdržavanje može bit ok ali ako ide u paketu sa transformacijom. Evo jedan malo kraći post, valjda ga Silence pročita. 😊

20 Comments

  1. Ne kontam, nisam skontala post.
    Pa trebas se baviti fizickom aktivnoscu, trcanje, sport, teretana zar ne? Zar to nije logicno za zdravlje svacije. Cuj losa stvar tracanje, svasta. Da ti nisi na drogama nekim ili si malo popijo? 🤡😁

    • Silence, idemo trčati par krugova na nekom stadionu. 😃

      A gle, svi mi nekad nekoga otračamo, to je normalno, al da ti skoro svaki razgovor bude prepričavanje tuđeg jada, teoretisanje o tuđim životima, što ovaj radi ovo, onaj ono, to je naznaka da bježiš od svojih problema. I tu ne moš tek tako prestat tračat, nego se moraš pozabavit sobom.

      A moš i počet trčat kad ti se trača. 😃

      • Poslije u teretenu i crko bi s mnom na trcanju haha. 🤣Mislim da i tracanje dodje i kao jedan vid konekcije u razgovorima, i muskarci i zene prakticiraju u drustvu, pozitivno ili negativno o nekome, ne mora uvijek znaciti da je bijezanje od problema cisto da bi nekad adresiro problemn ili sl.To je dio ljudske prirode.

          • Ima i tračanje svoju svrhu, slažem se, i u malim dozama je normalno. Al ja pričam o ljudima kojima su glavna tema u životu drugi ljudi i njihovi životi. Za njih mislim da bježe od problema.

          • Pa ne znam niko to ne zna, valjda to svak sebi treba odgovorit da li bjezi ili ne bjezi i koliko bjezi, logicno. Sto se tog pitanja tice vise sve to objektivno gledam. Tracanje kao komunikacija je dio sviju nas manje vise ovisi u koju svrhu koristis.

          • Kvaka je što ljudi koji tračanjem bježe od sebe uglavnom nisu svjesni toga. A to je jako česta pojava, tračanje u tu svrhu. Kao još jedan primjer, uzmimo npr. rad. Svi znamo da je rad dobar, jel tako? Ali šta kad neko radi po 16 sati dnevno, iako nije financijski primoran na to, zanemaruje obitelj i društveni život i to radi godinama? To je onda radoholičar, ovisnik o radu, koji kao svaki drugi ovisnik, bježi od sebe u svoju drogu. I da se razumimo, i bježanje od sebe je dobro tu i tamo, u maloj dozi. Sve je stvar mjere, pa i ovo.

  2. Ja to malo drugacije gledam, ne znam jel ti to stavøjas nekakvu negativnu konotaciju na “bjezanja od sebe”?. Ljudi koji su ambiciozni i koji imaju ambicije veliki dio ce provesti razmislajuci o novcu i radu, bar sam ja takva i koliko hoces je ljudu u svijetu, to je njihov licni izbor, i izbor sviju nas. Svi smo kad skontas ovisnici o necemu, svak sebi mjeru bira u zivotu, jbga to je tako. Covjek ne treba bjezat od sebe, treba raditi, unapredjivat se, pa i nekad limite pushati na bilo kojem podrucju u zivotu. Rad je dobar.

    • Pa bježanje od sebe jest negativno, mada ne osuđujem ljude koji to rade, jer uglavnom ne znaju bolje. A za radoholičare, to postoji kao utvrđen poremećaj ličnosti, sad ja ovako ne bi rekao da si ti radoholičar, ili npr neko ko voli svoj posao pa provede dosta vremena radeći. Ali ako nisi dobro kad ne radiš, ako ne stigneš bit adekvatan otac il majka djetetu, ako ti je sve usmjereno samo na rad, rad i rad, ako praktički samo radiš i spavaš iako ti ne fali novca, to je već poremećaj.

      • Objektivno gledajuci svasta nesto moze biti poremecaj ili patologija, opet kszem ovisi iz kojeg ugla kako gledas. Novca svima nama treba, sto vise novca to bolje, ugodni,slobodni i ljepsi zivot. Ljudi koji su fokusirani na novac i rad to ce im predstavljat zadovoljstvo, ocevima i majkama da ostave i izgrade svojoj djeci sto bolju buducnost i time njih nesto da nauce, time ce nastojati da rade konstantno ili ds su u biznisu, jednostavno takvu licnost imaju nije nuzno poremecaj. Konstatno provodjenje vremena sa djecom oduzima vrijeme za postizanje visih ciljeva, djeca nonstop traze paznju, distrakcija. Mislim da malo sve previse negativno gledas ne bad balansirano, opet se vracamo na onu rad je dobar, muskarac i zena koji rade i zaradju novac za sebe ili porodicu rade dobru stvar. Mora covjek radit.

        • Ma jasno Silence da je rad dobar, i da se treba radit, rekao sam da je sve to u mjeri normalno. Ali postoji momenat kad rad prijeđe u poremećaj. Imaš radoholičarstvo kao poremećaj, izguglaj. Ne pričam o normalnom, umjerenom radu.

          • Opet ja to ne gledam ko poremecaj vec kao izbor, covjek radi sta hoce i koliko hoce, koliko mu kapcitet omogucava, svako sebi bira. Ko to odredjuje sta je normalno umjeren ili nenormalan rad, valjda svako sebi. A sad je drugo sto razne pop psiholoske dijagnoze nikle kao sve je poremecaj. Prosto je ko mnogo radi radi sto vise novca, nema tu pormecaja 🤣

        • Ja to gledam kao poremećaj, taj suludi rad. Kad imaš dovoljno novca a nemaš mira sa sobom nikako kad ne radiš, pa ti se život cijeli svede na posao. Gledao sam dokumentarce gdje su ljudi sami priznavali da su bili ovisni o radu. Al ne moramo se složit oko tog, nek svako misli kako hoće. 🤷

Leave a Reply