comment 0

Danas

Laste na žici podsjećaju na mogućnost suživota čovjeka i prirode. Na svijetliju, zeleniju budućnost. Starije dame, mladolikih nogu bude moje nagone koji već odavno nisu zadovoljeni. Danas sam volio, znači bio je dobar dan. Ptice ga pjevajući uspavljuju i uvode u san. Ovo tijelo je propadljivo i varljivo. Odsjeci mi ruku, ona će i dalje biti ruka ali neće biti ja. Ostariću i ovo tijelo će se istrošiti. Kad ga napustim, predajte mi srce topolama i jelenima, a ostalog me dajte risovima i vukovima, među njima pripadam. Ovom planetu pripadam, iako mi je domovina svemir. A i ovaj planet je u svemiru.

Leave a Reply