0 komentar 41

Kultur šok

Danas sam se sjetio jedne situacije koja mi se desila na početku mog života u Sarajevu. Naime, ja kao Ljubušak nisam imao kontakta sa islamom, niti sam znao koja su pravila i šta je u islamu dozvoljeno, a šta zabranjeno. Imao sam jednog prijatelja, zvao se Mirel, i sad kad se sjetim, bilo je to zanimljivo prijateljstvo. Bili smo poprilično različiti, ali opet smo se sprijateljili i družili, a čak sam i jednu pjesmu napisao o njemu! Uglavnom, desila se jedna situacija na faksu. Družili smo se u ekipi i s nama je bila jedna pokrivena cura. Ja i Mirel smo pošli sa faksa i ja sam tu pokrivenu curu najnormalnije potapšao po leđima. Izišli mi vani, kad Mirel meni sav zabrinut govori: M. ono što si uradio nisi smio, pokrivene cure se ne smije dodirivat. Ja ostao izgubljen. Mi stojimo ispred faksa i kontamo gdje ćemo, a meni Mirel govori da odem nazad da joj se izvinem. Meni nekako bilo neugodno se vraćat i izvinjavat i kontam, ajd, bilo – prošlo, neću to ponovit i to je to. Uz to, imao sam dvije zanimljive situacije s pokrivenim ženama. Jedna, isto s mog faksa skupa s nas par čekala predavanje i u jednom momentu se naslonila na mene. Ja se malo pogubio, al nisam se htio izmicat, bilo mi bezveze. Valjda sam joj se svidio, šta li. Nakon nekog vremena sam tu istu curu vidio bez šamije, sa vidljivom kosom. Još jedna situacija se desila dok sam čekao u redu na banci. Ispred mene je bila jedna pokrivena cura. I ja, kad sam se malo bolje zagledao, vidio da joj se malo vidi donji dio tijela, noge i guzovi, čak i gaćice. Ja se naložio punim, sav se napalio na nju, a kraj mene se našla prijateljica i navila se, blebeće, ne gasi se, a ja samo kontam da ušuti da mogu gledat ovu žensku. Evo, ovo su tri zanimljive i neuobičajene situacije, inače za mojih pet godina boravka u Sarajevu, svi drugi susreti s pokrivenim curama su bili normala. A ova prva situacija je baš trip, baš me zanima kako se ta cura osjećala kad sam je potapšao. Kasnije sam se par puta družio s njom i bilo je normala sve. Msm da je rekla da će za master ić u Maleziju, vjerovatno je i otišla, jer je poslije nisam viđao.

41 Comments

  1. Valjda imas neki fetis ove pokrivene wannabe cedne vernice good girls/woman ?😁 Inace takve se loze na ove malo direktne likove sto se tice flertovanja jer nemaju to u svojoj kulturi bas, sve je po bozijoj cistoj neiskvarenoj pravednoj nema bludi i djavolje prljavstine ko kod nas 🤣

  2. Nema to veze sa islamom niti je to kultur šok kako ti misliš. To ima veze sa bontonom i pristojnoscu. Dakle, nijedna djevojka, bila ona pokrivena ili ne, se ne tapse niti dodiruje bez njene dozvole. Niti se bilo kojoj djevojci bulji u guzove kao što to ti činiš. Opća stvari lijepog i pristojnog ponašanja 😊

    • Ja potapšam i muškarca i ženu kad osjetim momenat za to. I nisam do sad vidio da to ikome smeta. 🤷 Ti si očito musliman, vjernik, pa misliš da su pravila islama univerzalna pravila pristojnosti, a nisu.

      Što se buljenja u guzove tiče, nisam sad okreno glavu za ženom, da sam ofiran il šta već, žena je stajala u redu ispred mene. I gledo sam joj u guzove, što ne bi, šta je loše u tome?

  3. U zemlji koja ima šerijatski zakon tacno se zna sta je pristojno nositi a sta nije. Dakle tu je definisana i debljina odjece, i komocija tj koliko treba da bude široka odjeca, i boja, i nacin vezivanja hidjaba, i koji dijelovi tijela mogu biti otkriveni itd. Dakle kompleksna nauka. Mi ne zivimo u šerijatskoj zemlji i kod nas je sloboda da djevoke se oblace kako god zele, dakle od one djevojke koja ima nikab, preko one djevojke koja je odjevena kao ovaj link Silencije pa do djevojke koja se nosi kao na plazi. Dakle biraj sam sta zelis i kako zelis sve je do tebe. U ovoj slobodi koju srecom imamo meni se to jako svidja da svako ima pravo da izabere nacin svog zivota. Neki ljudi se odijevaju šerijatski ne zbog svoje vlasite vjere nego zbog naucene tradicije. Npr i pravoslavke i katolkinje su prije koju deceniju nosile hidzab koji je dosta slican muslimanskom. Danas to one uglavnom ne nose a ostalo je jos u manastirima gdje nose pravoslavke, i casne sestre u katolika i sl. I jevreke imaju hidzab, samo eto mi zivimo u modernom sviejtu i malo koja osoba to nosi. Postoji mnoge djevojaka koje odluce da prestanu nositi hidzab, a postoje i djevojke koje odluce poceti ga nostiti. Meni je oboje ok. Inace ja veoma postujem zene koje nose tu odjecu, ne samo muslimanke nego i ove druge.

  4. Ta što je bila ispred tebe u redu je svojom odjećom izazvala kontraefekt od onoga koji bi prema islamu trebala izazvati. A nekako i logično da te je više zaintrigiralo nego da je bila gola, a i logično da bi se muslimani naljutili kada bi je vidjeli takvu.

    Što ae tiče tapšanja, evo ne znam, ta jedna se naslonila na tebe, a u slučaju ove druge se ni ne smie potapšat. Očito to nisu kruta pravila. Ili ima ona da se žene u Islamu kada imaju menstruaciju ne smiju dodirivat.

    • Pravila islama su jasna što se tiče didirivanja žena Laura, a ova što se naslonila na mene ih je svjesno kršila, i to nije moja odgovornost. A ovaj prvi slučaj, kad sam ja potapšao ovu curu potapšao jest moja greška.

      A ova što joj se vidilo dupe, živimo u BiH, gdje ne vlada šerijat, pa si može dozvolit da se tako oblači. I meni je ok, to je njen izbor, i pokrivanje i otkrivanje. 😃

  5. Ja sam primjetio da si ti prilicno liberalna osoba. I kazes dolazis iz Ljubuskog u kojem nisi imao kontakta sa islamom. Mene zanima kako to da nisi imao kontakta sa islamom u gradu u kojem je prije rata bilo 28 % muslimanskog stanovnistva ? U Ljubuskom nije bilo rata pa da ljudi pobjegnu iz tog grada kao sto je bilo u Sarajevu iz kojeg su bjezali svi. Ja se recimo u Sarajevu u ratu sjecam časnih sestara sa svojim odorama. Dakle Sarajevo u onakvom haosu je imalo i časne sestre, i Srbe i Hrvate koje su bile moje komsije. Cak smo imali Srbijance sa ekavicom, Hrvate iz Hrvatske. Moj prvi komsija je bio Hrvat, gotov redovito je bio kod nas na veceri kroz rat. A onakav haos u Sarajevu. Ljubusko nije ratovalo a ti nisi bio upoznat sa islamom. Kako to ?

    • Gle, NKTB, ja sam ratna generacija, rođen sam u 1992. Taj procenat muslimana u Ljubuškom prije rata mi djeluje pretjeran, ja sam nailazio na drugačije podatke, ali dobro, provjerim to još. Koliko god da ih je bilo, većina muslimana iz Ljubuškog su u ratu protjerani, tako da procenat muslimana sada je puno manji. Ja sam poznavao i i sad poznajem neke muslimane i muslimanke u Ljubuškom, al iskreno, ne pamtim da sam u gradu vidio pokrivenu djevojku. Sad je tako, a kako je bilo prije, ne znam.

        • Ne, nisam mislio da lažeš nego da možda prosto imaš krive informacije. Vjerujem ti, ne da mi se sad čeprkat po linku. Što se tiče ranijih perioda, moj otac je, sjećam se, govorio kako muslimani imaju tendenciju da se sele u Sarajevo i druge veće gradove, a u ratu je većina muslimana protjerana. Mene moji nisu ništa posebno učili o muslimanima – Bošnjacima ili Srbima, općenito je bila atmosfera u kući da među svima ima dobrih i loših ljudi i da ne mislim ništa loše o Srbima il Bošnjacima. Sa mnom je u razred išla jedna muslimanka, zvala se Safija i nije imala nikakvih problema, jednom sam je, tamo poslije srednje škole sreo u busu i pitao jel imala problema u Ljubuškom zbog vjere i rekla je da nije. U Ljubuškom vlada takva atmosfera da se općenito ne voli Bošnjake i Srbe, ali zbog politike, Hrvati misle da su zakinuti u BiH i slično. Al nije baš da će neko maltretirat neke pojedince, bili šta god već bili.

        • okno

          Nisi dobio odgoovor pa ti citiram jednu prasku od uragana cije je oko Bosnjaka satiralao a istim je spravljan doticni bloger… mnijem.Samo su se trebali steci uslovi za apokalipsu a potencijal je vec egzistirao.
          Dakle:

          “>-O svijesti bosanskih franjevaca da se nacionalno osjećaju Bošnjacima i da to svoje opredjeljenje prenose na svoje vjernike, razočarano je svojevremeno pisao hrvatski javni djelatnik Ivan Radić, koji se u to uvjerio na terenu prilikom putovanja po Bosni. U svojim putnim bilješkama je između ostaloga zapisao:
          “U jednom hanu, pijem crnu kavu, kad dođe mali dječarac. Vidim odmah da je Hrvat. Pitam ga, što je? Nakon nekog vremena reče da je katolik. Zaboli me duša, pa sam si mislio: Bože moj što ne ubiješ onog fratra i popa koji kaže: najprije si katolik, onda budi što hoćeš, makar i živinče”.

          Izvor: ‘PORIJEKLO I PRIPADNOST STANOVNIŠTVA BOSNE I HERCEGOVINE‘,
          dr Enver Imamović

          • okno

            Molim lijepo …opazite” kulturoloski Sok” ili…kako se vec imenuje to zlo koje je shvaceno kao kultura ovako: . Zaboli me duša, pa sam si mislio: Bože moj što ne ubiješ onog fratra i popa koji kaže: najprije si katolik, onda budi što hoćeš, makar i živinče”.

  6. Ne znam šta bih ti rekla za ovaj post, osim da je fenomenološki zanimljivo da ti susret sa islamom, koji je religija u Bosni i Hercegovini za koju se većina stanovništva ove države, od tri dominante religije (iako je upitno da li se katoličanstvo i pravoslavlje u ovom pogledu trebaju posmatrati odvojeno ili zajedno – kao hrišćanstvo), izjašnjava da slijedi, zapravo analiziraš na manjinskoj grupi.

    Pa da odmah raspravimo na početku. Osobe ženskog (s)pola, pokrivene u skladu sa pravilima islama, u ovome trenutku predstavljaju manjinsku grupu stanovništva u Bosni i Hervegovini, ali i manjinsku grupu unutar stanovništva koje se izjašnjava da slijedi religiju islam. Inače sam posebno oprezna kada se u javnosti bilo kojeg društva saopštavaju činjenice, impresije, utisci, zaključci u vezi sa manjinskim grupama, jer istorija ljudskog roda u svojoj cjelini govori da su manjinske grupe najnezaštićenije, iz čega proizilazi da bi moderno, napredno društvo (razlikovati pojmove -društvo i -država) trebalo težiti tome da upravo većinski članovi tog društva, posmatrajući zajedničke karakteriste po kojima se u konkretnom slučaju razlikuju od manjinske grupe, budu odgovorni za adekvatan društveni status manjinske grupe.

    Meni, i kao članici ovog društva, i kao ženi smeta visok standard koji pojedinci, uključujući i pojedince muškog (s)pola, i to bez razlike kojoj religijskoj grupi ili školi pripadaju, uključujući i škole duhovnosti koje u Bosni i Hercegovini nisu zaokružene kao religija, postavljaju kada je riječ o osobama ženskog (s)pola iz čije se pojavnosti vidi namjera slijeđenja pravila izgleda i ponašanja u skladu sa islamskim postulatima.

    Zato će mi uvijek biti i ostati neprikladno, nepromišljeno s krajnjom nepažnjom (a krajnja nepažnja se može, u pojedinim slučajevima, podvesti i pod krivicu), a možda i osiono (jer je riječ o iznošenju percepcije spram manjinske grupe), isticanje komentara na račun, npr., providnog dijela odjeće ili uskog dijela odjeće ili čega god što otkriva konture ženskog tijela kod pokrivenih žena, a to isto neće biti isticano kao fenomenološki bitno kod ostalog stanovništva ženskog (s)pola koje ne pripada toj manjinskoj grupi.

    Stoga mislim da su gotovo svi komentari uz ovaj post otišli u pravcu apsolutno nerelevatnih stvari u odnosu na onu koja je ovdje, u ovakvoj postavci posta, najbitnija – ko smo mi, a posebno pojedinci koji ne pripadaju upravo toj manjinskoj grupi, da postavljamo i insistiramo na održavanju visokih standarda u izgledu i ponašanju te manjinske grupe, pa se ide dotle da ukoliko koja od članica te manjinske grupe nije doslovno anđeo/melek (a ne žena), u konteksu postane instantno osoba moguće sklona i razvratu.

    Jednostavno molim da se svakoj grupi u Bosni i Hercegovini podjednako štite prava dostojanstva u javnom diskursu. Jedino je pravedno da za svaku ženu društveno postavljamo i raspravljamo o poštovanju minimuma pravila u ponašanju i izgledu. Minimuma, a ne maksimuma.
    Jer, zašto moja polugola guzica u bikiniju ne bi bila u javnom diskursu problematizovana sa stanovišta prava dostojanstva, a providna tkanina na donjem dijelu tijela pokrivene žene (moguće i zbog nesvjesnosti da isto izgleda kako izgleda) jeste problematizovana?

    • Gledaj, Vasionko, ja ovdje ne opisujem samo svoj susret sa islamom, nego tri zanimljive, neuobičajene situacije koje sam doživio sa pokrivenim ženama. Što se komentara na vidljive konture ženskog tijela kod ove pokrivene cure iz posta, ja tu ne vidim ništa za osudu, ali činjenica je da je kontradiktorno pokriti kosu a dopustiti da ti se vidi guzica. Zato su se izredali svi ovi komentari, a ja toj curi dajem svu svoju podršku, dajem ju svakoj pokrivenoj ženi. Također, u postu sam naglasio da su mi svi ostali susreti s pokrivenim ženama bili uobičajeni. Ja sam potpuno protiv osude bilo koje osobe koja živi svoj izbor, bila ona pokrivena, ili pripadala nekoj drugoj manjinskoj grupi. Tako da ovaj post ne moraš gledat kao neki opis islama il većine pokrivenih žena, nego prosto kao nešto zanimljivo, što sam doživio.

        • Sve što sam željela reći, rekla sam i detaljno obrazložila.

          Zaista mi ne pada na pamet da raspravljam o intimnim dijelovima jedne pokrivene žene.
          No, ako ćemo ipak to činiti, predlažem da krenemo od rasprave o intimnim dijelovima autora ovog posta, imajući u vidu da je inicirao isto.
          Pa, možemo o veličini, debljini, upotrebljivosti itd. Ili da ipak to ne činimo, jer je bez veze zbog dostojanstva, svodili bismo autora na objekat, stvar, a ne na osobu i osobnost, zar ne?

          • Hmmm, vasionko, meni je ok pričat o intimnim dijelovima bilo koga. Pogotovo nekoga ko ih javno pokazuje. I ne mislim da time tu osobu svodimo na stvar. Što se mojih intimnih dijelova tiče, pitaj šta god te zanima, ja ću ti rado odgovoriti.

            P.S. Razumijen da si osjetljiva na manjine, i ja sam, al u ovom postu nema ništa loše, samo opis par situacija.

          • Sad kad skontam vasionko, kad komentiramo da je neko zgodan i lijep, da li svodimo tu osobu na stvar?

          • Nije poenta na loše-dobro, poenta je na neraspoznavanju, nesenzibiliranosti. Da bismo uopšte zašli u etičko polje, trebali bismo biti svjesni iz kog programa pišemo to što pišemo.
            Da li je to spontano, prirodno, da li smo to mi ili je to odradilo društveno programiranje. Nikako drugačije ne mogu shvatiti naznačavanje da je kontradiktorno da je kosa pokrivena, a dopušteno (zanimljiv izbor riječi) da se vidi guzica, nego kao društveno programiranje.
            Zanimljivost u vezi sa društvenim programiranjem je to što društvo činimo svi mi, pa tako i svjesno ili nesvjesno provodimo to programiranje. U ovom slučaju smatram da je riječ o nesvjesnoj ekstenziji takve matrice, pa zato i ne zalazim u etički aspekt dobro-loše.

            Što se tvojih intimnih dijelova tiče, ne hvala, to nije tema koja mi je ikako zanimljiva. Shvatiću aluziju na to da mi tu išta može biti zanimljivo kao pokušaj da ostaneš dosljedan u odgovoru, jer je tebi ok. pričati javno o intimnim dijelovima bilo koga, čak i bez direkne involviranosti ili saglasnosti osobe o čijim se intimnim dijelovima javno priča. Ipak, ostalo je samo na pokušaju da ostaneš dosljedan, iako potpuno svjestan da je naznaka o tvojim intimnim dijelovima uvedena u diskursnu ravan kao primjer, a ne kao nešto u vezi sa čime bi išta moglo biti značajno ili zanimljivo da se o istom pita.

          • Na opasku o mojim intimnim dijelovima gledaj na to kao na znak da je meni normala o tome pisat i pričat. Imao sam i post o tome da imam preuranjenu ejakulaciju, tako da, s tom pričom nemam problema. Što se tiče toga da pišem o intimnim dijelovima osobe bez njene saglasnosti, nisam nikog imenovao pa da trebam njenu saglasnost.

            Za programiranje, u islamu je jasno propisano kako se žena oblači. Da se žena pokrije a pokaže guzicu je kontradiktorno u okviru islama. Inače, što se mene tiče, takvo oblačenje je ok. Ja sam ok sa svačijim ličnim izborom dok ne šteti drugima.

  7. “predlažem da krenemo od rasprave o intimnim dijelovima autora ovog posta, imajući u vidu da je inicirao isto.
    Pa, možemo o veličini, debljini, upotrebljivosti itd. ” – zajonka 2022, novembar, zima pred bozic citati. 🤡

    Zivota mi ovaj post za kokice i sladoled😁

Leave a Reply