0 komentara 4

Viva la vida

U tanke noćne sate dok tragamo za uzrocima naše svijesti, osjećaja, dok prebiremo po zvijezdama na nebu kao po žicama na gitari, otvaraju se tajni prolazi u zakutcima naše svijesti. Tu se uvlačimo jedno u drugo, tu se sreće materijalno sa eteričnim. U raznim prostorijama naše svijesti, putevi vode u kozmos. Šetamo se na livadi skačući po njoj, sunce nas kupa i gledamo svijet kao da ga prvi put vidimo. Kasnije, vrijeme usporava i mi boravimo u melankoličnom kutku naše sadašnjosti… Sadašnjost donosi mirise promjena, ali i poglede na naše vlastite slabosti i priznanje naših vlastitih poraza… Ipak, jesen dolazi, opada lišće, neminovno vitar raznosi i suze sa naših lica… Dani su kraći, a koraci su duži, gdje idemo, šta to tražimo? Tumaramo ovim predjelima, u nadi da ćemo naći prijateljsko lice, topli zagrljaj. Šalicu čaja u kafiću u zimsko jutro… Šta nam to zapravo treba? Ljubav je hrana, i uspravno hodamo gradom dok nas hladni vitar podsjeća na to da smo smrtni… I da smrt je tu da nas podsjeća na život. I kako je to teško reći, kad se s bolom osjeća, ali neka i boli: Živio život!

4 Comments

Leave a Reply