beats by dre cheap

Otkriće

Prije par dana san ima svojevrstan proboj što se mog stanja tiče. Šeta san po brigu oko kuće mi, di obično navečer šetan, kopa malo po sebi i u jednom momentu san osjetija baš duboko zakopan strah, pravi dječji strah, ono, baš strah diteta. Totalno san dite bija u toj emociji. I prvo me preplavila tuga, i onda se javija bijes prema svojima i potrča san prema kući, ko lud trča. Kad san doša pred kuću san se skulira, i u kući se smirija da ne bi slučajno počeja nešto bacat, i udaljija san se od tog osjećaja, izabra san da se osjećan bespomoćno. Baš san vidija da ja biran da se osjećan bespomoćno, da ne mora tako bit. Al šta radit kad je druga opcija bacanje namještaja? Kako ne izabrat bespomoćnost tada? Otkrija san to dite u sebi al sad ne znam šta da s njin radin. To se je samo dite, ono je bisno i oće sve pobacat, ljuto je na roditelje jer se osjeća nezaštićeno, ne znan kako s njim uopće pregovarat, razgovarat, kako ga smirit. Još pogotovo što ja mislin da triban potpuno pustit kotrolu, pa se to dite vjerovatno osjeća još više ugroženo. Možda se zbog tog i aktiviralo, zbog mog puštanja kontrole. Otkrija san to, al mi je sve ostalo isto i to me nervira, nisan ništa razrješija. Kako san izabra bespomoćnost, opet san nervozan i iman napade panike i sva sranja što iđu s tim. Očito nisan još spreman da zapravo razrješin to sve, ili iman još toga za otkopat prije nego se to desi.

Hod po rubu
http://samomojadomena.blogger.ba
19/11/2018 20:52