beats by dre cheap

Prisila

Vrime me minja, intenzivno, ali prolazit ove procese je... Ne znan šta da kažen. Osjećan se potpuno beznadno. Počeja me je popuštat strah sa mojima i među ljudima, i došlo mi je u kući da ležin na podu... Tu vidin nešto u meni se opire, i dalje se opire prepuštanju ljubavi koju san osjetija. Skontan da me je strah da ću ječat i tako budit sestre, i samo mi padne na pamet: Moran vikat, vikat i probudit ih i tako pobjedit taj strah. I kako mi je palo na pamet, tako i ostalo, sad mi dolazi da psujen, vriđan ljude, da ulazin u konflikt namjerno, i ne mogu to kontrolisat. Sinoć umalo što nisan počeja vikat iz svih grla nekad nakon ponoći. Sam san stvorija ovo sad i zato ga se ne mogu rješit jer i dalje ima moju podršku. Ne znan kako da se nosin s ovin, potiskivan to a kad to radin pažnju ne mogu držat ni na čemu drugom nego na tom suzbijanju. Za ovo stvarno ne znan kako triba proć jer san ja to stvorija i sad je u meni. Po cili dan razuvjeravan svoj um da to ne triba tako, da nema smisla, da se strah triba pobjedit prirodno, onako kako procesi iđu a ne da ja sam forsiran. Al džaba, odmorin dvi minute i samo nakon toga me snađu sve te misli od kojih oću pobić. A jači ne mogu bit od toga, moga bi samo bit dublji, a to ne znan kako. Izludiće me ovo, stvarno s ovin ne znan kako izać na kraj. Traje konstantno, stalno bi moga psovat i vriđat nekog ko je oko mene.

Hod po rubu
http://samomojadomena.blogger.ba
27/02/2018 15:33