beats by dre cheap

Krvavi misec

Tiho tiho, na tihom polju. Na tihom polju u tišoj, još tišoj daljini. Kroz maglu ga vidjeh, zavezanog. Vukli su ga konopcem po podu. On je, crven, sijao svoju krvavu misečinu. Osudili su ga za neke zločine kažu, znaš, to su bile one noći u kojima dolaze po takve kao on, u kojima se vukovi zavlače u jame i u kojima ćuk ne ispušta svoj poznati ljubavni zov. Niko ne zna za šta su ga optužili, vatre su gorile selom, a bake bježale. On je, smiren, sijao. Namrgođeni čovjek masnog lica, nevidljivog u mraku, je pušio cigaru, sa vatrama u pozadini. Noć kad Bog umire je noć kad se sumrak rađa. Pa ipak, zar to nije onaj isti Bog koji je maloprije umro, vrti se i izmiče našem oku, krak njegovih skuta, dok pleše oko nas, izazivajući nas, dražeći nas da pogledamo. On je pogledao i zato ga sude. Za zapisničkim stolom pred njim crvenim, osvjetljeni njegovom svjetlošću stoje dijete, udovica i zapisničar, pišući svoju presudu. Nebo je krvavo, nebo zna, nebo je duboko i mirno, kao prozirni ocean. Nebo zna i nebo ne gubi svoju mirnoću.

Hod po rubu
http://samomojadomena.blogger.ba
19/02/2018 23:06