beats by dre cheap

Iza mene +

Dobar dan dragi blože. Danas je drugi dan kako trošin novu terapiju lijekova i drago mi je da malo djeluju. Nistagmus mi se pogoršava od tipkanja, i dalje osjećan u sebi ogromnu napetost kad san u kući, ali je nekako.... lakše. Jučer san uzeja dozu ulja i čini mi se da me je ono gurnilo dublje u mene i iskustvo je bilo dobro, jako dobro. U nešto u sebi ne mogu uć, neman snage, ili volje da otvorin to nešto u sebi, to nešto u šta me moje ječanje vodi. Nema veze s mojima kući, ta veza se pojavi kad ja krenem bježat od toga i usmjerin se na njih da mi daju normalnost. Ne znan kako će se situacija odvijat, krećen se na vrlo tankim, tananim nitima po kojima se mora vrlo pažljivo hodat. Iman dojam da san jučer uša u jedan osjećaj u sebi, u stanje kakav san možda bija baš ko malo dite. I dobar je osjećajj bija, osjećat strah tako prisutan, ne kao nešto što me zarobljava, nego kao nešto što živi sa mnom. Bija je zanimljiv dan, nadan se još zanimljivih dana da je isprid mene. Jer ono iza mene... Još vreba.

+

Bio sam potpuno sam. Sam.
Magle su se kovitljale dole uz prikrajak brda. Kula je virila tek malo iznad oblaka.
Bio sam sam. Potpuno sam. Gol. U boli

Prtljag vojski koje se bore je i dalje bio iza mene. Ispred mene nije bilo ničeg. Baš ničeg. Praznina je bila opijajuća, mogao si u nju zuriti danima, i nikad nije bila ista, a opet je uvik ista.

Kosti su bolile i teško reagirale sa svim pritiskom na kojem su bile kroz sve prethodne dane. Ipak naziralo se je sunce koje je dizalo snagu u mom tijelu.

Pržio sam se na vatri i ne videći si oblika, prelijevao preko čitave prostorije. Svijet je iščezavao, izlazio dimom kroz prozore. Vrtim se i vrtim, gledam pazim, strujim... Kome da šapnem tajnu, kome tajno, da nikad nisam bio ovdje, a odavde, nikad nisam otišao?

Hod po rubu
http://samomojadomena.blogger.ba
09/02/2018 18:04