Hod po rubu

09.04.2019.

Priroda stvari

Poraze trpe samo oni koji se bore.

07.04.2019.

Gej prajd

Ne bismo smili dopustit da homofobni umovi vode i diktiraju naše živote, ko može il ne može paradirat gradom na osnovu toga koji spol ga privlači. Vrime je da se pokaže, da smo svi građani i jednaki, bez obzira na to koji spol nas privlači. A ova država svojim djelovanjem pokazuje samo da zaslužuje da bude rupa kakva jest. Bez obzira na to, gej pride je potriban Bosni i Hercegovini i ja se nadam da će se održat. P.S. Nije čudo da svak oće pobić iz ove države.

05.04.2019.

Savršenstvo

Kad je nešto toliko dobro da kad bi bilo išta bolje, bi moglo jedino pokvarit

04.04.2019.

Bol

Naše majke proživljavaju bol kad nas rađaju. Nama je bolno rađanje, također, bivati rođen. Sa bolom i umiremo. Ko bez bola živi, taj nikad nije bija uistinu živ.

03.04.2019.

Top topova yeah mada faka ko ti je ko ja

Najveća duhovna spoznaja koju moš imat je da si tek maleni kamenčić u ovom ogromnom i prostranom svemiru i šarenilu i ludilu zvanom život.

02.04.2019.

Dalje

Zadnjih dana san se zada u pobjeđivanje socijalne anksioznosti, i u dosta slučajeva san ima uspjeha. Sam san otiša vadit krv, sam uša kod doktora po nalaze, sam san u kafiću sija sa ekipom iz sela mi, i taj strah se lagano topi. Al postoji jedno sraje koje nikako ne prolazi, a to je napetost u kući. Nije to ni napetost, napetost je sekundarna, kad dođen u kuću upadnen u to neko stanje, sve vrije iz mene, hoće da izađe nešto, a mene strah da će se to nešto manifestirat agresivno, pa ne dam. I onda budem sam napet, kad to suzbijam, a realno, jedva i suzbijem. Stravična mi je pomisao da nešto pobacan u kući il tako nešto. I tako se osjećan i dalje u zamci. Također još uvik prekidan svoje emocije koje idu iz jednog dijela mene, jednog dubljeg, nježnijeg dijela, kojem ne dam slobodu da biva, nego ga potiskujem. Taj ja je zablokiran totalno. Pokušavam se nekako naučit da budem sam sebi roditelj, da nestane ta potreba da porazbijam nešto u kući, jer to je očigledno neka djetinja ljutnja na roditelje, i nastojim sam bit roditelj tom djelu mene koji hoće da baca, da mu postavim neke granice i s druge strane dam neku slobodu dokle može ić. Al slabo ti moji mentalni manevri djeluju, opet kad san u kući taj osjećaj me preplavljuje. Neman neko rješenje, jedino što mi pada na pamet je ta jedna psihologinja iz Mostara koja radi hipnozu, holotropsko disanje i takve neke tehhnike, al ne znam kako bi to išlo, bil moga radit s njom, rekla mi je da je nazovem da popričamo, pa da vidi možemo li radit. A bojim se budem li potpuno iskren da će zaključit da nisan za rada s njom. Pa ću tu vidit šta ću. :) Btw već dugo nisan kuka na ovom blogu, eto, doša je ponovo red na to. Ima nekoliko san ima dobar dan, uša dublje u sebe nekako, ne znam ni ja kako. I samo san vidija kako ne mogu osjećat materinu mi bol, i kako tražim zaštitu od oca, ko da san na jedno popodne posta ponovo to dite koje je uplašeno, ali san zadrža svjesnost odraslog sebe. Ta stanja bi triba moć nekako imat, moć uć u njih, jer tu nema agresije, nego samo strah. Al ne znan kako da u to uđen, to mi se taj dan spontano desilo.

28.03.2019.

Ludilo

Jedna od temeljnih dogmi našeg društva i današnje znanosti, kad su u pitanju 'mentalne bolesti' je stav da je to disbalans kemije u mozgu, i da moramo pit tablete koje će nam regulirat tu kemiju. Na ovom sisitemu se bazira cila naša psihijatrijska zajednica i farmaceutska industrija. Ono što ne govore je to da zapravo nikad nije znanstveno dokazano da, npr depresija nastaje zbog manjka serotonina u mozgu, i tome slično. Još jedan mit glede 'mentalnih bolesti' ili radije da to nazovem ekstremnim stanjima svijesti jest to da se takvi 'poremećaji' prenose genima. Nikad, znači, nikad nije nađen gen ni za kakvu 'psihičku bolest'. Razlog zbog kojeg ovo sve stavljam pod navodnike je zato što se cila ova priča oko ljudi koji imaju halucinacije, čuju glasove, imaju depresiju i siično može gledat iz potpuno drugog kuta. U raznim šamanskim kulturama se osobe koje su kod nas označene kao 'mentalno bolesne', posmatraju kao ljudi sa darovima koji mogu bit korisni za zajednicu. Često ti ljudi završe kao šamani i iscjeljitelji, ne svi naravno, al jedan dio da. Ovo zadnje pišem jer se u našem društvu na psihoze il druge probleme gleda kao na nešto što nema smisla ni značenja, nego je samo poremećaj koji triba ispravit kemikalijama. Dok kod plemenskih zajednica ta iskustva imaju svoj smisao i dio su jakog procesa transformacije ličnosti u drugu bolju osobu. Psihičke krize i problemi se mogu gledat kao stepenica ka boljem, dubljem tebi, umjesto kao poremećaj koji moraš rješavat lijekovima, koji u tebi ubiju i radost i druge emocije uz to što ti otupe i uklone simptome koji su ti smetali. Ustvari, lijekovi za psihičke bolesti samo maskiraju problem, a ne liječe ga. Doduše, to nekome odgovara, i to je ok, nekome je preteško nosit se sam sa sobom i radije će bit na lijekovim, što je ok, svakom njegov izbor. Al mislin da se triba poslat jaka poruka i da se triba minjat psihijatrijski sistem ovakav kakav je koncipiran trenutno. Iz ludila može izronit nova osoba, samo ako ima pravo vodstvo kroz taj proces, taj proces je ujedno i duhovan, ima i duhovnu dimenziju, i teško je nać nekoga ko je sposoban da nas vodi kroz krize kad se pojave. Možda možemo sami izvuć poruke iz toga šta nam se dešava, ako se oslonimo na svoju intuiciju da nas uči, ali bilo bi puno lakše da imamo nekog da radimo s njim. Jedna opcija je možda Joga, druga rad sa šamanima, treća je možda konvencionalna religija, ali triba nam i duhovna kompomenta u probavljanju ovih iskustava jer ona jesu duhovna, to je poziv na duhovno buđenje, ali nije svak spreman da na tome radi sam, a psihijatrija kakva je danas guši proces lične transformacije tako što nas lijekovima udaljava od nas samih. To kažem kao osoba koja je bila na psihijatriji i ima dijagnozu. No, ne treba psihijatriju demonizirat, nekad je potrebno neke ljude tretirat lijekovima, ali to bi tribala bit iznimka a ne pravilo. Ili bi se na to barem moglo barem gledat ko privremena pomoć, poput flastera, a ne stvarno liječenje rane. U nekim slučajevima može pomoć psihoterapija, mada ne znam koliko može pokrit taj duhovni element, za to uglavnom moramo otić negdi drugo, na neku drugu adresu. U svakom slučaju, kad sretnete nekoga ko ima djagnozu, nemojte ga gledat kao mentalnog bolesnika, nego osobu sa darom i potencijalom da postane iscijeljitelj u svojoj zajednici ili da bude produktivan na neki drugi način, a njegovi problemi su ustvari i njegovi učitelji. To mogu reć iz prve ruke, nistagmus koji san dobija me naučija puno toga, i poveja na duhovno putovanje koje je nevjerovatno. No dobro, dosta mene, ovo pišem inspiriran filmom koji san pogleda, i evo vam ga tu. 5 dolara je cjena da ga se pogleda streamom, što je sitnica, s obzirom koliko je dobar film. https://vimeo.com/ondemand/crazywise/

23.03.2019.

Tam Tam Ta - Dam

Gotova knjiga, evo linka za download

https://www.smashwords.com/books/view/930073

Zamolio bi vas da ako vam se knjiga svidi, da je šerate na fejsu i instagramu, pleaseeeee. Knjiga je besplatna, tako da ju možete odma skinut. :))))

P.S. Ako ne možete otvoriti fajl na mobitelu il Kindlu, ima opcija online čitanje, tu će vam izbacit opciju za uređenje teksta, namistite 'line spacing' na single, kliknite 'apply' i biće sve ok.

21.03.2019.

Karadžić

Presuda Karadžiću je barem simbolična utjeha onima koji su propatili zbog njegove politike. Al ipak je porazno da nije dokazano da je u zločinima u Bosni i Hercegovini bila uključena i Srbija, to jest tadašnja SFRJ. Ovako ispada da je u Bosni i Hercegovini bio građanski rat, a ne agresija na BiH. U suštini, u BiH i jest bio građanski rat, ali je upletena bila i Srbija, tako da rat ima također i karakteristike agresije. Također, niko nikad neće dokazat da li su Milošević i Tuđman pregovarali o podijeli BiH, ja sam ne znan šta bi mislija o tome, ne bi me čudilo da je istina, ali ne vidin da spominju neke dokaze, mada, ja vjerujem da je takvih pregovaranja bilo. Jedino što mi ostaje trn u oku, je to da današnja Bosna i Hercegovina nije spremna osudit pripadnike Armije BiH koji su činili zločine, poput Nasera Orića npr. Nisam pravnik da mogu to komentirat, al koliko znam po ovim informacijama s interneta, kriv je za ubijanje sveukupno oko 300 civila. To je ogroman zločin, a Naser je oslobođen. Dok ostaje tako, Srbi i Hrvati će taman imat izliku da brane svoje zločince i da tvrde da se se oni branili od islamskih fanatika Bošnjaka i slično. Naravno, ne izjednačujem odgovornost Armije BiH i HVO-a i vojske RS-a, ali zločini koji su počinjeni od strane Armije BiH također zaslužuju kaznu. Pravda treba zadovoljena bit svima, tek onda ćemo imat šanse za kakav takav mir. Mada, po Haškim presudama Praljku i Karadžiću, vidimo da ih i dalje Hrvati i Srbi smatraju za svoje junake. Tako bi vjerovatno bilo i sa Bošnnjačkim zločincima, jeddnostavno, kod nas postoje tri istine koje su međusobno oprečne i to će se teško minjat. U svakom slučaju, moje srce je uz sve preživjele u Srebrenici, i za one koji su prošli bez pravde, poput Prijedora i slično. Da se ovakvi zločini nikad ne ponove.

20.03.2019.

Yes yes yes yes

Radim zadnje isspravke na knjizi, a ovi iz izdavačke kuće bi trebali ovih dana počet radit svoj posao na knjizi. Rekli su mi da obrada traje tri do pet dana i da onda, kad i ja i oni budemo zadovoljni, pravimo probni primjerak i objavljujemo knjigu. Ja od napada panike ne vjerujem da ću to moć uplatit u banci, al ću zato uposlit sestru da mi to plati za mene. Hrvatska je izdavačka kuća, cijena je 800 kuna, znači 200 km. Nisu neke pare. Inače, javio sam se jednoj psihoologinji koja radi hipnozu, holotropsko disanje i takve neke tehnike, pa ću popričat s njom, bil moga možda probat neku od tih tehnika. Prijatelj mi je u Sarajevu sa svojon astrologinjon priča i o meni, pa mu je ona rekla da je astrološki moja situacija prezajebana, i da će mi sad peti i četvrti misec bit katastrofa. Nije mi nešto astrologija bitna u životu, al eto, virujen da ima istine u njoj, a već mi je jedan astrolog koji ima i profil ovde na blogu, slične stvari reka, i još jedna asstrologinja na koju san naletija u grupi na fejsu. Tako da, zvijezde, smilujte se. :D A bez zezancije, zadnjih dana jedva izdržavam napetost u kući, strah me da ću puknit pa opet završit na psihijatriji. Od same pomisli na psihijatriju me uzima muka. Bilo bi bolje da je nema, da nikad nije ni izmišljena. Pa ako ću bit lud i pukotina nek budem, samo nek nisam zatvoren sa koliko već ljudi na malom prostoru, pod nečijin nadzoron. Post pišen od dva puta, otuda promjena u govoru haha, kreno sam na ijekavici, pa san priča sa par prijatelja na whatsap pa me oopet prebacilo na ikavicu. Nadam se samo da će mi knjiga bit objavljena što prije, ako bi se desilo neko sranje sa mnom da bar ona ugleda svijetlo dana. Toliko o meni, idem sad malo radit na knjizi još, pa ću spavat. Bija san počeja ustavat ranije jutri, al san Al gledaću se opet ranije budit, pa da ništa mogu šetat, iman prirode oko kuće mi.


Noviji postovi | Stariji postovi