comment 0

Ćaća

Polako, sjećanja neminovno isparavaju svakoga dana. Mada, sjetim te se i sjetim se tvog osmijeha, tvog dječji radosnog lica i doskočica i fora koje si govorio. Nekad te vidim tužnog, danas sam te vidio sretnog i zadovoljnog. Znan da di god da jesi, da ti je dobro. To mi sve u meni govori. A ja se nadan da ću te ponovo srist. Do tad, ostaje Ljubav, ostaje zahvalnost. I ljutnja, al jebo ljutnju, jer ljutnja je do mene. Fala ti na svemu ćaća. Fala ti što si bija to što jesi.

Leave a Reply