Star wars - Hod po rubu

04.12.2018.

Star wars

Trenutno bi mi pasala i misao da ću bit doživotno nesrećan. Samo da znam da neću nikom naudit, strah me tih stanja, jer znam kad krenem da tonem, da mi takvi porivi izranjaju. Sem toga, osjećam se poprilično beznadno. Mislija san se više izlagat stresnim situacijama, da će mi to umanjit agresiju i potrebu za razbacivanjem. Jučer san sam iša u prodavnicu, jedva Boga izdrža u njoj, i doša kući, kad poriv za rušenjem ne samo da je tu, nego je moja kontrola nad njim totalno slabija, ono, bliže je ispoljavanju. Valjda kako neman kontrole kad se izlažem pa učim svoj mozak da adaptira to ko svoje prirodno stanje. Ne znan ima li načina da sve ovo prođen a da ne razbijam po kući. Kolko god pokušavan proć bez toga, to se uvik vraća. Što je sranje. Žešće sranje, sranje zbog kojeg mi je život sranje. Al opet, ne mogu nikoga krivit, to sam ja, takav sam i jebat ga. Na momente osjetin da se volin, i zanimljivu stvar san primjetija. Sinoć mi je došlo da se predam mržnji, da pogasin emocije, svoj kontakt s njima. I mogu reć da je fakat takav izbor privlačan, kad osjećaš ovakve emocije kakve ja osjećam. Al u drugom momentu, osjetim kako se volim, i samo se sve otvori, sva ranjivost, bespomoćnost, sve što ja jesam. Volit se znači pustit sve što ti jesi da bude, ljubav to čini. Mržnja je slabija od ljubavi, jer je ljubav dublja, jer je ljubav nešto najdublje što postoji, temelj svega. I mržnju moraš održavat, hranit, dok ljubav postoji sama od sebe, tribaš joj se samo prepustit. Osjećam se kao Anakin Skywalker il Kylo Ren, negdi na vagi između dobra i zla, tame i svijetla. Tama je privlačna, kolko god da je loša, privlačna je. I hrani je strah. Svijetlo zahtjeva voljni iskorak naprid. Zahtjeva da se suočimo sa strahom i glavom naprid idemo kroz život. Također zahtjeva da prihvatimo sebe. Čitavog sebe. Volija bi reć da ću izabrat svjetlo. Volija bi. Jer izaberen li tamu, ne gine mi crna kronika. I ko zna kakav život nakon toga.