Hope - Hod po rubu

05.11.2018.

Hope

Noćas me samoća ujeda. Samoća i beznađe. Strah. Osjećam se baš beznadno. Mislin da ću se samo anestezirat tabletama a da nikad neću rješit korijen svog problema. I da nikad neću osjećat sriću za koju san rođen da je osjećan. Neman muda, to je moja dijagnoza. Da je ovo beznađe bar mirno, bilo bi lakše. Al iz podzemlja uvik naviru bujice i oluje. Ne sviđa mi se što san osuđen na ovu kožu koju živin. Al neman izbora. Mada je sve beznadno, i besmisleno. Volija bi da me nema, da ništa ne osjećan. Da se ugasin. A možda san korak od trajne sriće. Al taj korak ne mogu da uradin.