Eto - Hod po rubu

05.09.2018.

Eto

Evo me nazad u rutinsko izdanje bloga, Tvorničarove pripovijesti haha. Jučer san bija kod psihologinje mi i odma mi je cili dan bija bolji. Čak san i kavu u kafiću popija. Međutim, čim je došla noć odma mi je počela isplivavat agresija. Tako to ide kod mene, kad san opušteniji i bolji dolazi mi agresija. Kako mi sad izgledaju stvari, nezaobilazna je, jedino kad san uživo skajpa sa Tibetancom kad mi je došla agresija nije mi dolazilo da razbacivan stvari, nego san je ispoljava kroz jednu vježbu sličnu nekom režanju ajmo reć. Pa kontan, kad radin lično s njin možda mogu to rješit, možda mi triba neki medij da ispoljin tu agresiju nekome ili nečemu. Napisa san tri teksta za ovu ponudu 'građanin novinar' objavija ih na starom blogu, i sad čekan da mi ova novinarka pošalje aplikaciju koju bi triba popunit da se prijavin za taj projekat. Pare bi mi dobro došle, mada ih sad neman na šta trošit. Volija bi da me ovi napadi panike popuste, da mogu u Beograd na seansu sa ibogainom. Sinoć mi se činilo da mi je to jedina opcija, ako neću prolazit ovo kroz bacanje stolica, da mi nema druge nego uzet taj il neki sličan halucinogen, pa da na njemu razrješin tu agresiju. Ako bi to uopće moglo djelovat tako, možda se to ne bi desilo, možda bi nakon seanse bija još agresivniji haha. Al ne mogu opisat taj osjećaj, znan da triban ispoljit tu agresiju i znan da mogu pustit kontrolu al mi previše teško pada da moji čuju kako psujen i bacan stolice, pa se ne usudin. I zbog tog iman osjećaj da stagniran, da ne radin šta triban da bi konačno razrješija probleme koje iman. Psihologinja mi je rekla da bi tu agresiju mora negdi ispoljit, al ni ona sama ne zna kako. U suštini ona je i rekla da san joj ja specifičan slučaj, da ne zna šta da radi sa mnom, ali i dalje ću joj ić jer me osvježi razgovor s jednon, tako, neutralnon osobon. Samo kako me osvježi da buden bolji, po noći slijedi agresija. Neću je moć vječno potiskivat, jednon će morat negdi izbit. I da, iman nekih drva za cipat, to će mi dobro sist.