Sami - Hod po rubu

30.06.2018.

Sami

Između neba i sumraka
gdje krv vrije polako
i divovi prosstiru svoje halje
ostali smo sami
sami
da si gledamo u lica
na rastegnutim ogledalima
gdje smo se izgrebani smjestili
i platili smrti da nas ostavi
još barem dan
još barem sat
još barem tren

Između neba i boja
naših raskopčanih duša
stoje vjetrovi
i samo jednu vječnost stari ormari
iz mjesečarskih antikvarnica
ukradene knjige
poezije
o vrtlogu
boli
i smrti

Gdje stoje brodolomci i razbojnici
čekajući da nas opljačkaju
nemoj se braniti, nemoj!
Ppusti krv nek teče i ljubav da pjeva
svoju rapsodiju
a mi ćemo
mi ćemo umirući grabiti još jedan dan
između razgrnutih zgrada
pogledaćeš me u lice
i po zadnji put oči će nam se sresti
na ulici
u snu
u smrti.