Moj prozor u svit - Hod po rubu

02.03.2018.

Moj prozor u svit

Ovdje više nema auta. Prošli su vozači, i odvezli se negdi... Na neke poljane koje su njima dostupne. Ovdje nema muzike da ugrije dušu, nema pjesme i nema pokreta. Led je smrza srce i ono ne diše. Ovdje nadasve više nema mira. Kupujen ga jeftino i nije kvalitetan. U duši u umu, kuljaju zvijeri što ne spavaju. Grizu tiho i... Ootimaju ti dušu. Uvuku se u nju i uvjere te da su mirne i fine i grizu i uništavaju sve oko tebe... A ja im virujen. A ja im virujen. A ja hodan, svemiron, po pohabanoj stazi u noći. Noć je mrkla i ne vidi se a ja, ja, ja neman sebe. A ja, a ja, ja neman nade. A ja, a ja, živin ni za što. Tek blida nada u neki svit tamo negdi u meni, u meni kojeg nema, u meni koji se raspada, tek blida nada stoji i unuštava sve prid sebon. Stoji, da zagorča.