Starac i ptica - Hod po rubu

23.02.2018.

Starac i ptica

Na prozračnom balkonu stoje
Starac i Ptica
Sunce olovno peče
Vitar je frižak i ladi

Šta čekaš ptico? - Veli starac.
Čekam da i ti poletiš. - Veli ptica
A šta ćeš ako nikad ne poletim? - Veli starac
Hoćeš, tvoje vrijeme ti kuca. - Veli ptica
Moje vrime, a di je moje vrime? - Veli starac.
Tvoje je vrime tu, unutra, sat koji goni svoje minute kroz tvoje žile. - Veli ptica.
Di je tvoje vrijeme? - Upita starac.
Tu di i tvoje, veli ptica, i tu se oboje susrićemo. - Reče ptica i poleti.

Starac nastavi gledati u obzor, povlačeći dim cigare, pomisli: Fin sugovornik, šteta što zauvijek odlazi, dok se zauvijek ne vrati.