0 komentara 23

Svadba

Jucer san ima jednu svadbu na koju san isa. Nisan tija nista o tome pisat unaprid, da ne stavljam prevelika ocekivanja. Svadba je bila super do tamo 2-3 poslje ponoci. Jedan ogroman, al bas ogroman iskorak s moje strane. Otrpija san nervozu u crkvi, druzija se navecer u salonu, jos nisan ni kapi alkohola bija popija. Medjutim, moji su posli kuci oko dva, a ja san mislija ostat. I kako san osta, samo me nervoza pocela obuzimat, nije mi bilo dobro nikako. Da san osta jos, puka bi ja msm. Srica na vakat san izasa i vidija sestru kako sida da je moj rodjak odbaci kuci i ja isto sija s njima. Situacija mi je pokazala i koliko san jak i koliko san slab. Jer u jednu ruku san napravija ogroman iskorak, a u drugu mi djeluje da je sve dzaba dok me pere panika. Istina je valjda u sredini, i napravija san iskorak, ali ima jos posla. Nervora me sto iman tu crnu rupu u koju upadam, i dok san pisa prvi dio posta osjeca san se bas samopouzdano, ali i ovaj drugi dio je realnost… Bilo kako bilo, ja san se u svatovima proveja, bilo mi je dobro i vecer cu pamtit po tom. A sad sto jos uvik iman barijere, jbg, valjda ce jednom proc. Jednom cu ih privazic. Bilo bi dobro da nisu tako zajebane, al ne biram ih, takve su kakve su. Kad san otisa u svatove nisan zna kako cu prizivit 20 minuta, a ne 8 sati. I jos mi je bilo dobro. Bice to ok, samo hrabro. Eto, pozdrav vam dragi blogeri.

M. hvala ti sto se boris za mene. (samom sebi upuceno).

23 Comments

      • Ti si dobrodošao, pa kad se god odvažiš da san pretvoriš u javu, a sad vidiš i da nije toliko nedostižno koliko je tvoje nepovjerenje prema vlastitim snagama i izostanak ohrabrenja izvana preuveličalo težinu tog koraka 😊

      • Jako dobro razumijem sta osjecas, skoro citav zivot se nosim sa slicnim problemom
        i bila Sam prisiljena da nadjem nacin kako da se nosim sa strahovima i iskrivljenim idejama i uvjerenjima koje su nastale kao rezultat anksioznog poremecaja.. poenta je da nisam nikad dozvolila strahovima da me zarobe u kuci i da se odreknem normalnog zivota, ali Sam prvo trebala da shvatim moju slabost i prirodu strahova.. ne nikakva crna rupa, ni najcrni strah nece nikad nestati ako sam sebi ne pokazes da su Samo iluzija,da nisu nista, da nemaju zivota ukoliko ih ti ne hranis… Bilo je dana kad nisam smjela da izadjem vani, ali Sam se tjerala,Isla na posao, u prodavnicu, izlazila na kafu.. dok se strah jednostavno
        nije Sam istopio.. trebas Sam sebi pokazati da ni vani ni u tebi ne postoji nikakva babaroga samim tim sto ces se suocavati sa strahom i raditi upravo ono cega se bojis – to je jedini nacin za izlazak iz sranja, jednostavan i konkretan. Nikakve gljive ni bilo kakvi alternativni putevi ne postoje. Nista teatralno i bezbolno.
        Pisem ovo jer samo moj komentar nisi okarakterisao kao podrsku, nikakvih poljupcica i velikih hvala na podrsci Isl.
        Ne tapsem te po’ ramenu i ne govorim ti bice ti uredu i navijam za tebe isl. Pokusavam ti samo ostaviti koji koristan i konkretan savjet ali imam osjecaj da te to iritira. I nije prvi put da imam ovaj dojam.
        Kako kod, necu vise komentarisati barem ne ovaj tip postova jer imas cudne reakcije na moje komentare.. meni je samo bilo zao mladog covjeka koji pati i kojem prolaze godine, zivot i iskustva jer nije fer.. a postoji nacin da znacajno poboljsas kvalitet zivota.. anks. poremecaj te nece nikada u potpunosti ostavitit ali mozes zivjeti jedan pristojan zivot.. i nema nikakav carobni stapic, nikakav super-psihijatar, super-psiholog, samo CB terapija, i komportamentalista ce ti dati zadatke u kojima ces se suocavati sa strahom. To je jedini nacin.
        Toliko.

        • Emsal, izvini ako samo tebi nisan reka da si mi podrska. Mozda nisan to reka jer mislin da se podrazumjeva. Krivo bi mi bilo da mislis da me iritiras, jer fkt nisi. Iskrena si i dajes konkretne savjete sto bas cijenim. Hvala ti i na ovim savjetima, znace mi. Mozda dojam da me iritiras imas, jer mi ti das neki izazov, kao sad sa busom za Sarajevo, a mene je toga strah. Gledan nac neki nacin na koji mogu ovo proc i svaciji komentari su dobrodosli i naravno i tvoji. Ja te iznimno cijenim ko osobu Emsal i bilo bi mi krivo da ne komentiras ove moje postove. Sto se savjeta tice, tvoje iskustvo mi znaci, mada ne znam koliko smo bas u istoj situaciji, jer kod mene nije u pitanju samo anksioznost, nego i disocijacija… Al nema druge, nego borit se i izlagat, ko sto si i ti radila… Potrudicu se da uspijem u ovoj borbi, a tebi Emsal od srca hvala i na savjetima i na podrsci. Pozdrav ti, od srca.

          • Dobro, pretjerala sam, ne zelim zahvale ni emojie nikakvog tipa, ali sa imala osjecaj da Sam pocela da dosadjujem jer ti pisem uglavnom iste stvari – mozda sam i ovo samo isprojecirala jer sam pretpostavila sta bi ti mogao da mislis.
            Na stranici msd. – prirucnici. placebo.hr nasla Sam definiciju disocijativnog poremecaja gdje kaze da se disocijativni poremecaji pripisuju prevelikom stresu izazvanom traumaticnim zbivanjima ili nepodnosljivim unutarnji sukobima.

            DP nije poremecaj za sebe nego posljedica tvoje borbe. Necu glumiti psihijatra, samo cu ti reci moj dojam a to je da je strah dominantan u tvom problemu
            i neprestano hrani tvoju muku, tvoju unutrasnju borbu, a ne obrnuto.
            Ne postoje dva slucaja koja su ista, razlikujemo se i razlicito manifestujemo simptome, ali mehanizam je isti. Dosta Sam ti napisala u predhodnom komentaru tako da cu se ovdje zaustaviti. Kao sto Sam rekla, necu vise komentarisati a tebi zelim da smognes snage da izadjes iz tog zacaranog kruga. I da krenes sto prije.

          • Ne moras trazit zahvalu, ali si je dobila, zasluzeno. 🙂

            U pravu si da mi je strah glavni problem, ali ga je meni vrlo nezgodno pobijedit. A iman i nepodnosljive unutarnje sukobe. Svak ima neki svoj nacin na koji se izbori s problemima, ja trazim svoj. Potrudicu se da ga nadjem.

            Za tebe, znaj da si mi jedna od drazih osoba ovdje. Tvoji komentari su uvik dobrodosli. A sad, ako osjecas da su u ovom slucaju suvisni, da nemas sta novo rec i to je ok. Radi kako osjecas da trebas.

            Pozdrav ti Emsal, od srca. 🙂

Leave a Reply