Točka - Hod po rubu

09.03.2017.

Točka

Doći na točku
Na kojoj bol vrije
Na kojoj je duša pije
Do rastapanja
Do alkemijske transformacije
Onoga koji čeka da mijenja
Sve osim sebe

Doći na točku
Na kojoj je nestala prošlost
I budućnost
Na kojoj je prvi dodir ostvaren
Iz praznine noći
Iz punine stomaka
I svaki korak je prvi
I svaki uzdah je zadnji

Doći na točku na kojoj
Sa lica nam se ispiru sve istine
Skidaju se, kao preuske košulje
Jedna po jedna
Mišljenja teku neometano
Kao i pogledi na nama
I svi jednako ne smetaju osmijehu
Da nam puni sa lica

Doći na točku na kojoj srce kuca
A satovi u našim glavama
Plešu kao i bore na našim licima
I godine, te godine što talože kamenja u našu utrobu
Pjevaju svoju pjesmu smrti
A smrt pleše u ritmu zajedno sa nama
Zajedno sa nama
I sve u nama je osjeća
I sve u nama je
I smrt i život

Doći na točku na kojoj mijene umiru i rađaju se
Na kojoj duša, raskopčava svoju nutrinu
I raskopčana pleše u ritmu
U ritmu daha kojeg nose mandale
Kojeg vuku četiri mudraca na srebrenom magarcu
I dobrohotni osmjesi majki nebesa
Otvaraju svoje nutrine
A mi, a mi
Umiremo se i rađamo
I mrtvi
Svaku sekundu, svakim atomom živimo