Hod po rubu

18.01.2019.

Nenadano

Otiću negdi daleko
U kulu
Sagrađenu davno, u vrijeme starih ljudi
U njoj, sakriću se od vremena
I od njegovog gospodarevog srebrenog mača
Uroniću u dubinu Njegove duše
U njoj, pronaći ću crne leptirove
Pronaći ću obješene glave i
Ljubav koja oblijeva sve i svakoga

Tamo, tamo iza
iza, pa još iza
postoji zemlja koja nije naša
ali ipak u njoj žvimo
Tamo, tamo daleko
diše se puno gušći zrak
i voda je topla kao u maternici
To je zemlja priko sedam oceana
Ljudi tamo žive od divljeg, obraslog bilja
I smiju se uz čaše vina
Srce prodaju za poljupce
I uzdišu kao što nijedan čovjek nije

Tamo, tamo daleko
Tamo gjde žive oni rođeni od mesa
bestjelesni a opet postojani
Tamo, tamo crne vrane i gavranovi vladaju nebom
Orlovi lete visoko okupani hladnim planinskim zrakom
A ljudi, ljudi vrlih očiju i rumena lica
stameni i prosti
neukaljani neznanjem
još uvijek čisto
i nevino
vole

Njihove ruke su grube
Koža im je tvrda
Ali duša im je kao
Ćašaf isušen na buri
Duboko uronjeni u hladnu vodu istine
napojeni, žive, goli,
goli prid prirodom
goli prid bolom
(o kako samo boli, kako samo boli
rađanje
o kako samo boli, kako samo boli
umiranje)

Slobodni od znanja
Žive kao ptice u zanosu leta
dišu duboko
Vole iskreno
hodaju cestama obgrljeni ljubavlju zraka oko sebe
što ih uvija i zaogrće
(oh, šta smo, nego koža ogrnuta zrakom
ogrnuta nebom
ogrnuta sobom)

18.01.2019.

Noćas

Noćas i zvijezde plaču
Dok ja
Padam

Padam na koljena prid Tobom
Al znam da milosti nema

Noćas i zvijezde plaču
Dok piju moju samoću
a strah

Raste, proporcionalno mom odustajanju

Noćas se gasim
kao zvijezda padalica
kad cila izgori

Samo ona zna šta se desi s grumenom kamena
koji padne na zemlju

17.01.2019.

Tehnologija i duhovnost

U našem društvu se trenutno odvijaju dva paralelna procesa. Tehnologija se sve više i više razvija i omogućuje nam stvari koje su prije mogle bit samo predmet mašte, i drugi proces, koji slijedi neminovno, je bum u sferi duhovnosti, gdje ljudi sve više uviđaju i uviđaju moć svoje svijesti, smisao ovog života i našu ultimativnu povezanost s Univerzumom i svime šta u njemu postoji. Te dvije tendencije idu jedna s drugom, ali mogu bit i u konfliktu. Jer, npr, postoje 'scijentisti' što znači ljudi koji su vjernici u sve službene teorije u znanosti i odbacuju svako drugo znanje. Po njima smo mi gomila slučajno nastale materije koja je opet 'nekim sličajem' stegla sposobnost svijesti i samosvijesti i tako. Fenomeni poput telepatije, astralnih putovanja, neobjašnjivih izliječenja, su za njih samo praznovjerje. S druge strane, postoji dosta duhovnih ljudi koji misle da nas tehnologija čini samo gorima, da nas udaljava od prirode, da postajemo ovisni o našim ekranima i tako. Ukratko, misle da je život bez novih tehnologija bija bolji.

I jedna i druga skupina su u krivu. Scijentisti ignoriraju neke proslavljenje znanstvenike, poput Karla Gustava Junga, koji su istraživali i dokazivali telepatiju, uz još niz 'paranormalnih' fenomena. To da naša svijest ima mogućnosti koje bi se mogle opisat kao vantjelesne, san se uvjerija sam u nekoliko navrata. A postoje i brojni primjeri ljudi koji su imali iskustvo blisko smrti, koji opisuju kako su iz ptičje perspektive bili iznad svog tijela i čuli i vidili sve šta se dešavalo, šta su doktori radili, pričali i slično. Također koga zanima može pročitat iskustvo Anite Moorjani, koja je imala near death experience kojim je izliječila rak. Ukratko, naša svijest je sposobna za puno više od onog šta konvencijalna znanost smatra. S druge strane, ovi što misle da nas tehnologija minja na gore, nek samo izgase struju i eto ga, nek žive svoj bolji život. :D Na stranu to, tehnologija nas mijenja ko i sve drugo, ali u suštini, tehnologija je dobra, jer uz pomoć nje možemo sebi u praktičnom smislu puno obogatit i olakšat život. Tehnologija je u biti fantastična stvar, samo što je do nas kako ćemo je koristit. Također, uz buđenje svijesti o našim mogućnostima, raste i trend zaštite prirode i održivog življenja, koji bi mogao zaustavit ovo neoliberalno ludilo od kapitalizma koje prijeti da uništi cijeli planet.

Da se vratim na početak, razvoj naše svijesti, kroz otkrivanje novih oblika duhovnosti, šamanizma, svjesnosti, rada na sebi i na svojoj povezanosti sa svemirom, postizannje prosvijetljenja ide paralelno sa fantastičnim tehnološkim mogućnostima. Kad dođe vrijeme, a ja vjerujem da će doć, kad se to dvoje dotakne i kad dobijemo brak tehnologije i duhovnosti, mislin da će zemlja vrlo brzo postat čudesno mjesto za život.

16.01.2019.

Priroda nacionalizama u BiH

Nacionalizmi na našim prostorima su raširena pojava, to je sasvim jasno. Međutim, kakva je priroda tih nacionalizama? Kako se manifestiraju, kakve posljedice imaju. Jedna, ekstremna posljedica koju nacionalizmi donose je rat, kakav smo i mi imali devedesetih. I naši nacionalizmi se nakon toga i nisu puno promijenili, samo što su sada pritajeni, ali izbori u našoj državi svake četiri godine pokazuju jasno koliko smo napredovali, napredovali smo toliko da svaki put izglasamo novi rat. Svaki od tri nacionalizma u našoj državi ima svoj različit narativ.

Hrvati i Srbi svojataju BiH tvrdeći kako je Bosna i Hercegovina bila Hrvatska, odnosno Srpska zemlja, prije dolaska Osmanlija. Ovo je sve samo ne točno, jer je Bosna i Hercegovina bila neovisno kraljevstvo, i, iako je Tvrtko bio okrunjen za kralja Srbije, to ne znači da su stanovnici Bosne bili Srbi, tom logikom gledano, možemo reći i da su Srbi tada bili Bosanci. Međutim, to ne spriječava Hrvate i Srbe da i dalje svojataju BiH, od početka naše zajedničke povijesti, u kraljevini SHS, bila je prisutna stalna tenzija između Srba i Hrvata, koja je na kraju bila i rezultirala sramotnom podjelom u dogovoru Cvetković-Maček. Bošnjacima nije bilo dozvoljeno da imaju vlastiti identitet, te su bili prisiljeni da se izjašnjavaju kao Srbi i Hrvati. Svi veliki 'oci domovine' u Srba i Hrvata ssu odreda nacionalisti. Za primjer možemo uzeti Antu Starčevića, hrvatskog 'oca domovine', koji je izjavio da su muslimani 'najčišća pasmina hrvatskog naroda', a pod Hrvate je trpa i Slovence, tvrdeći da su oni također Hrvati. Ali ne brinite, to nećete čuti u hrvatskim školama. Srbi imaju niz mislioca koji su bili za pripajanje Bosne i Hercegovine Srbiji, takav je recimo bio Petar Kočić, srpski pjesnik, a i cijeli drugi niz mislilaca, tipa Risto Radulović i slično.

Takav je narativ srpskog i hrvatskog nacionalizma, izvrću povijest i pozivaju se na svoje povijesno pravo da vladaju 'svojom' zemljom.

Međutim, šta je sa Bošnjacima, kakav je njihov nacionalizam. Danas se na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu uči kako su u BiH u biti svi Bošnjaci, kako su katolici i pravosslavci od kad postoji Bosna, njeni neprijatelji, te se indirektnim tvrdnjama smatra da su Srbi i Hrvati uljezi u Bosni i Hercegovini, dok su jedino Bošnjaci njeni pravi stanovnici. Na mom fakultetu, profesor Smail Čekić je išao i dotle da je tvrdio da su Bošnjaci porijeklom iliri, a Srbi i Hrvati slaveni, te da su slaveni divljaci i genocidni, za razliku od Ilira koji su po svojim genima miroljubivi. Pa koja li fantazija! Stanje u današnjoj BiH kopi pejstat u vrijeme dolaska slavena. Da ne govorimo o tome kako je ta tvrdnja notorno izmišljena, jer nema nikakvih dokaza za nju, a i da ne govorimo o tome da je to fašizam, smatrati Srbe i Hrvate agresorima po vlastitoj prirodi dok su Bošnjaci miroljubivi. Nadalje, Bošnjački fašizam je sakriven u agresivni antifašizam. Bošnjački fašisti će za sebe često tvrditi da su antifašisti, ali kad se radi o praktičnim pitanjima, svoj nacionalizam nikada neće vidjeti kao nacionalizam, nego kao objektivnu realnost, dok će hrvatski i srpski nacionalizam kritizirati na najoštrije načine.

Realno gledano, sve tri priče počivaju na istom narativu, jedino 'oni' bilo Srbi, Hrvati il Bošnjaci imaju pravo da vladaju Bosnom i Hercegovinom, dok su 'drugi' ili iste nacionalnosti kao oni, samo što to nisu osvijestili, ili su uljezi uu njihovoj državi.

14.01.2019.

Religije i misticizam

Erich Fromm je rekao da je krajnji ishod religije misticizam. To treba značiti, da religiozna osoba, koja traga za znanjem, mora zagaziti u područje mističnog. Ovdje ne računam religiozne osobe kojima je dovoljno da se drže propisanih pravila i to je to, koje nemaju želju za pravim znanjem, nego se zadovoljavaju vjerovanjem. Fromm je, gledao religiju kao fenomen, koji, da bi do kraja ispunio svoju svrhu, mora preći tu granicu onostranog. Logičko ishodište religije je misticizam, mistična spoznaja. Religija bi trebala biti potraga za znanjem, a onaj koji je na putu znanja, tražit će ga gdje god ga može naći. Na žalost, religije danas su poprilično mediokritetske, i davno su izgubili kontakt sa znanjem, nego drže da je dovoljno držat se propisa iz svetih knjiga i to je to. Međutim, tragač za istinom, koji je religiozan, ako je recimo sljedbenik monoteističkih religija, tragat će za znanjem o Bogu. A misticizam se tu logično nameće kao odgovor, jer mistično iskustvo je lično iskustvo Boga, koje je sasvim različito od vjerovanja. To bi bilo kao da imate kolač na stolu, i većini ljudi je dovoljno samo da znaju recept za taj kolač i to je to, nemaju potrebu da ga probaju, pa nagađaju o njegovom okusu, potvrđuju svoja vjerovanja o okusu citatima iz raznih kuharica i slično. Dok mistik uzima viljušku i pojede dio tog kolača. On tada zna kakav je okus kolača, i nije mu potreban nikakav opis da mu to dokaže. A da ne govorimo o tome koliko opis može biti pogrešan. A bio pogrešan ili ne, to je i dalje samo opis. Ovo vrijedi za sve ljude n duhovnom putu, i one koji vjeruju u Boga i one koji ne vjeruju, ali tragaju za vlastitom duhovnosti. Pritom moram napomenuti da riječ 'misticizam' nužno upućuje na zabludu. Većini se riječ 'mistično iskustvo' podrazumjeva kao nešto mutno, nejasno, maglovito, zbunjujuće, opijajuće. To je sve samo ne istina. Nema jasnije stvari na svijetu od mističnog iskustva. Ono je kristalno jasno viđenje stvarnosti, naspram koje obična percepcija stvarnosti je zbunjujuća i maglovita. Mistik nije nekakav šaman koji je u transu van sebe i ima neke mutne i čudne objave i viđenja, mistik je onaj koji svoja viđenja koja ima potpuno jasno poznaje i koji svoja viđenja, što je najvažnije, može staviti u praktičnu primjenu. Jer mistično iskustvo je i prizemljeno, koliko god da može ići u sferu 'onostranog', u nedostatku bolje riječi. Ja sam jedno vrijeme bio pod uticajem New Age filozofije i vjerovao sam da je sve ljubav, da je svemir inteligentan i slično. Ja sam vjerovao u to, nije mi bilo jasno kako, ali to vjerovanje je odgovaralo mom karakteru. Dok npr, prošle godine nisam doživio iskustvo kad sam se potpuno otvorio svemiru, svijetu oko sebe, i tada sam jasno ko dan vidio da je sve ljubav, i da je svijet čudesna ljepota. Ljubav je u biti, sve što postoji. To znam, jer sam to vidio. I svoje iskustvo mogu okarakterizirati kao mistično, s tim da, kao što sam rekao već u tekstu, nije bilo ništa jasnije od tog mog viđenja. Bilo je kristalno jasno, ko dan. Mistici diljem svijeta dobivaju razne spoznaje koje nama mogu djelovati zbunjujuće, ali kad sam doživiš takvo iskustvo, jednostavno znaš da je to što si doživio istina, sasvim je jasno. Da se vratim na početak posta, kako je Fromm rekao, logičko ishodište religije je misticizam. A uzmimo primjer današnje kršćanstvo. Isus se je rodio da nam pokaže šta je sve moguće, i kakvo znanje je moguće imati, također, šta sve možemo postići sa svojom sviješću. Umjesto da se ljudi vode njegovim primjerom, crkva ga je pretvorila u Božanstvo, kako bi izbrisali ideju ljudima u glavi da mi možemo ono što je Isus radio. Jer ako je Isus Bog, mi ne možemo bit ko on, jer nismo bog, jel da? Rani kršćani nisu vjerovali da je Isus Bog, on je za njih bio čovjek. I kao čovjek, pokazao nam je šta znači kad čovjek zna. Mistično znanje nije neka teorija, nego je to nešto što transformira cijelo naše biće. Ono je znanje koje ima posljedice, za razliku od znanja zasnovanog na intelektualnoj špekulaciji. Ono je znanje kroz iskustvo. I kao što rekoh, nema ničeg bistrije od mistične spoznaje. Mogli bismo reći da mistična spoznaja je razbistravanje nečeg što je prije bilo mutno.

12.01.2019.

Dan Republike Srpske

Velika se pompa diže o slavljenju 9. Januara kao dana Republike Srpske. S jedne strane ironija da je Čović nazočan danu, iako je Republika Srpska protjerala Hrvate i Bošnjake, s druge gnjev Bošnjaka zbog slavljenja tog datuma. Šta ja mislim o svemu tomu? Ja mislim da mi živimo u državi u kojoj je sve podijeljeno na troje. Tri predsjednika, tri istine o ratu, tri datuma za slavit. Mislim da Republika Srpska ima pravo sama odabrat dan koji će slavit, pa makar taj datum Bošnjacima bio neprihvatljiv. Jer, to je Rrepublika Srpska, u njoj žive Srbi, za nju su se borili u ratu i imaju pravo slavit svoj dan. Srbi imaju svoju istinu o ratu, kao i Bošnjaci i Hrvati. Njima nije sporan 9. Januar. I to je njihovo pravo, i nema im se ko šta tu petljat. To da je Republika Srpska nastala na genocidu, može stajat kao točno, ali ona je danas stvarnost, ona postoji, i BiH ne može postojat bez Republike Srpske. Licemjerje je, što su opet tu svi isti. Npr Bošnjaci dodjeluju nagradu 'Zlatna Adhnama', dokument sultana koji je uzurpator i okupator Bosne i Hercegovine, i ne vidim da se iko buni protiv toga. Ali 9. Januar, to je nedopustivo. Da se mene pita ne bi bilo ni 9, Januara a ni Zlatne adhname, ali mene se ne pita, jer ja spadam u manjinu u ovoj državi koja normalno razmišlja. Za većinu koja je takva kakva jeste, imam poruku: Nemojte se petljat jedni drugima u vaša posla. Nek Srbi slave 9. Januar, nek Bošnjaci dodjeljuju Zlatnu adhnamu, nek Hrvati veličaju Herceg-Bosnu, i to je to. S obzirom na to kakvi smo, drugačije stanje nije moguće. Nemojte bit licemjeri pa branit drugima isto što i vi radite.

11.01.2019.

Tračanje

Manjak osobnih zanimacija i strasti prema životu, ljudi kompenziraju prepričavajući živote drugih ljudi. Ljudi kojima je dosadno ili ih prosto ne zanima neki hobi, bilo šta u životu da im donosi okupaciju i da vole to radit. Onda sjede i prepričavaju tuđe živote, tako olako izvlačeć zaključke o tome kakva je čija svekrva, ko je normalan ko je nenormalan, šta sa svojim životom radi ovaj ili onaj, a onda u po frke, da bude ironično, komentiraju kako neki drugi ljudi puno tračaju.

P.S. Vrlo malo zajedničkih tema imam sa članovima svoje obitelji.

10.01.2019.

Malo

Jučer sjedim u kući, sa sestrm i i djecom joj, ona je sad par dana kod nas, i standardno, drži me nervoza. I ja naumim da se sad baš namjerno zbog neroze micat iz kuće nego ću bit još u kući. I na kraju nervoza popustila, i jedno po sata - sat mi je bilo ok, onda sam otišao u sobu. U sobi taj potisnuti dio mene krenuo izvirati i mene oprala nervoza samo takva, uhvatio me poriv da bacam, da ispoljim agresiju baš, prejak poriv. I nekako mu odolim, bacio sam samo jednu stolicu u sobi, i to mi probudilo sestru, pa me je pitala šta radim. Kako sad izgleda ispoljavanje te agresije na taj način mi je neizbježno, a istovremeno i nemoguća misija. Molin Boga da mi da snage da jednom pobacam to, da se odlučno opredijelim da ću to proć. A sad vako, kad me ne drži agresija ni ti porivi, osjećan se manjkavo, fali mi dio mene, nije mi ni do čega, ništa mi se ne radi... Baš jebena klopka. A mislim da je izlaz jedino u tom ispoljavanju agresije, jer šta god da radim, kad se taj potisnuti dio mene počne ispoljavat, uvijek ga slijedi agresija. Sav san napet i u panici, izašao bi iz svoje kože najradije. Nije mi više ni do čega. Također bi se najradije i ubio samo da ovo ne prolazim, al se ne mogu ubit, previše me je strah toga, a i nagon za životom mi je isto jak. Nenormalno je koliko mi je teško, ovaj osjećaj plućima i stomaku je užas. Istovremeno želim transformaciju koju bi doživio kad bi ispoljio agresiju, ali me je previše strah, a možda je u dubini sebe i ne želim. Slab sam, mnogo sam slab, ali možda i biram da budem slab. Bilo kako bilo, nije mi lako nikako. A da ne prođe bez muzike, evo ovaj masterpis

09.01.2019.

Ljubav i druge domaće životinje

Post je ispod pjesme xD



Ovu pjesmu sam slušao sa bivšom, držeći se za ruku. Ona je bila čudan tip, pomalo frigidna i realno, gledano sa distance koju sad imam, podosadna osoba. Ali to je sad. Tada kad smo ovo slušali smo bili zaljubljeni i svijet je bio samo naš, i imao je tu neku posebnu čar, posebnu čar koju smo mu davali nas dvoje skupa. Eventualno, veza je pukla, s moje strane je počelo i to na prilično kretenski način, na njen rođendan sam se očigledno, slinavo zaljubio u jednu svoju prijateljicu koju nisan bio dugo vidio. Sad kad gledam to bi se desilo svakako, s nekim drugim, da nije s tom prijateljicom. Tako smo se povlačili ali ipak je ona na kraju bila ta koja je odlučila za definitivan prekid, po meni bi se još povlačili. To su već bila ružna vremena, puna frustracije, ljutnje i boli. Kad smo konačno prekinuli, svijet nije bio isti, plakao sam, pisao pjesme o njoj, ono, bilo mi je stvarno teško. Ona me je odfrendovala jer nije mogla podnijet da budemo u kontaktu, a kad bi se god negdje sreli u gradu ona bi ostala vidno šokirana mojim prisustvom. Ja sam tada, paralelno boli, uživao u slobodi što se mogu bariti i sa drugim curama. Al tada kad smo bili skupa, djelovalo je ko da će trajat cijelu vječnost. Ona je trebala ići u Francusku, to jest htjela je ići, ali nije prošla na tom konkursu, što je meni bilo olakšanje samo tako, mjesecima sam se mislio o tome kako ću ako ode. Onda smo jedno vrijeme postali opet prijatelji na fejsbuku, ona me dodala kad me je preboljela, i popili smo par kava, ono ok sve, prijateljski. I nedavno, iziritirana mojim javljanjem sva popizdila, kao što joj se ja javljam kad znam da nam se stavovovi totalno razlikuju u svemu, bla bla, reko 'ako ne želiš da se čujemo, ne moramo, do tebe je' i tako. Nakon nekoliko vidim nema njenih objava na fb, izguglan profil, odfrendovala me. I tako. Neke osobe budu važne u životu, na kraju od njih ostane samo sjena. A ostaje i uticaj koji su ostavili na tebe, desi mi se da mi prođe kroz glavu nešto oko čega bi se znali raspravljati, neki momenti... Dio te osobe uvijek ostane u tebi, vjerovatno i dio mene u njoj... Ali kako životi odmiču, neke osobe gube značaj, neke nas napuštaju potpuno i tako, dolaze neke nove. Smiješna je perspektiva kad gledaš sa vremenske udaljenosti, neko ko ti je jedno vrijeme značio sve, sad je prošlost i nema ga na mapi. I to je ok, tako i treba biti. Nikad nisam bio od onih koji nešto dugo pate za bivšima i ostaju im rane koje ne zacjeljuju... Iz mog iskustva sve zacijeli, vrijeme uradi svoje ali nije stvar samo u vremenu, nego i u tome kako ćeš se ti postaviti prema tome. Imaš izbor hoćeš li žaliti za prošlosti ili ćeš okrenuti novu stranicu sa zaključkom da ako s tom osobom nije išlo, nije ni trebalo ići (jer inače, ne postoji ali, da ne bilo vako, da se samo nije desilo ovo ono, to su sve samo izlike za samosažaljavanje), i kako nije ni trebalo ići, doće neko drugi s kojim će ići bolje. A ako i ne dođe, opet imamo sami sebe, a odnos sa samim sobom nam je svakako najbitniji. U svakom slučaju, meni je drago da ostaju uticaji te osobe s kojom smo bili skupa, jer od svakog možeš (a i trebaš) nešto naučit.

08.01.2019.

Seks

U čemu je fol u seksu i sa osudom žena koje se seksaju za jendu noć i često mijenjaju partnera? Zbog čega su takve žene 'kurve', 'drolje', 'ofucane', itd. Pa to je seks, prirodna i poprilično ugodna ljudska potreba. U većim gradovima je to manje bitno, znam sam po Sarajevu, da je to ok, bar među urbanijom rajom. A muškarac što ih više ima to je veći frajer. Tu je na djelu žvotinjsko ponašanje, gdje se mužjak bori za ženku, a ona što je bolja, to je više partnera želi, dok na kraju ne ostane pobjednik koji će je imat. I što ih više oplodi to je veći mužjak, dok je na njoj da čeka pravoga. Više nismo životinje, ali kad su ve stvari u pitanju očito smo poprilično zaglavili u životinjskom carstvu. :D Također, prije je bilo poželjno da se žena čuva za braka, da bi se izbjegla situacija da zatrudni dok je još kod svoje obitelji i time oteža ionako tešku obiteljsku situaciju, jer je hrane uvik bilo malo za broj ljudi koji je živija u obitelji, čast izuzecima. Tim i takvim ponašanjem se uvodio red u društvo. Ali danas smo privazišli te životinjske i civilizacijske prepreke, imamo zaštitu od neželjene trudnoće, a daleko smo i odmakli od životinja koje se bore za ženke, tako da bi napokon mogli posmatrat seks ko nešto normalno i prirodno, za oba spola jednako. Stare uloge nam više nisu potrebne jer smo došli do tog civilizacijskog nivoa da su te stare prepreke prizaviđene, ali u našim glavama očito su još uvik itekako žive. Pa muškarac se seksa s kim god može, a kad će se ženit traži djevicu, da ona poznaje samo njega, isto ko da se boji da će bit lošiji od nekog njenog bivšeg, šta li. :) Pa onda žene idu na operacije da izgleda da su nevine i slično apsurdno ponašanje. Poanta: Živimo u 21. stoljeću, seks je normalna pojava, ne moramo imat samo jednog partnera/icu, imamo zaštitu i možemo uživat u seksu ko ljudi, i žene i muškarci, bez ikakvih osuda koje su ništa doli obični primitivizam i nazadnost


Stariji postovi